NaslovnaRAZONODAStrah i borba

Strah i borba

Ima li čoveka i uopšte živog stvora da nema straha? Siguran sam da nema. Strah ishodi iz borbe za život. Strah je primarna ljudska reakcija u iščekivanju i susretu s nepoznatim, kao i u susretu s poznatim, od koga ili od čega se očekuje kakva potencijalna opasnost.

Dr Jovan Janjić

Strah je dar Tvorca čoveku i svim živim bićima, da brinu za svoj život, da čuvaju sebe. Naš čovek je to spoznao, pa pretočio u narodnu izreku: „Čuvaj se, i Bog te čuva!”

Urođeni strah biološki ishodi iz prirode ljudskog bića, dok se uslovljeni strah stiče iskustvom.

Razumna procena opasnosti

U svakoj situaciji, pa i onda kada ga strah obuzima, nužno je da se čovek razumom rukovodi, da razumno procenjuje realnu ili potencijalnu opasnost. Neuviđanje i potcenjivanje nadolazeće opasnosti otvara put onome ko te želi za žrtvu; a uviđanje nepostojeće opasnosti i precenjivanje postojeće opasnosti dovodi te u stanje da budeš sam svoja žrtva. Iracionalnim strahom čovek urušava sopstvenu ličnost.

Iracionalan strah – bez stvarnog izvora opasnosti podložan je da postane hronični strah, koji dovodi do stresa, a stres podriva čoveka: stvara stanje podložno za bolest i za urušavanje ličnosti.

I zato: gledajmo na život otvorenih očiju!

Ma koliko neko izgledao i bio jak, i on ima strah. Uvek ima neko od nekog jači. Svagda je tu – „viša sila”. I ovoga i onoga sveta. Tako je i kad se gleda samo u ljudskoj ravni; i tu naš, srpski narod izatka poslovicu: „Dva loša izbiše Miloša.” Mnoštvo je izvora straha. I najsnažnijeg čoveka nevidljivi virus obori.

Strah ne poziva samo na borbu s drugima, nego i na borbu sa sobom. Život je pun iskušenja, i zato je borba neophodna. Ne samo da se čovek brani, nego i da se iskaže. Kroz borbu se pokazuje ko je kakav čovek, šta zaslužuje.

Strah je tu da opominje, a ne da blokira čoveka.

U Bibliji 365 puta napisana je poruka „Ne boj se”. Toliko puta koliko je dana u godini. Poruka je to za svaki dan. Čovek kad ima vere, nema straha.

Najpre, kao i svako drugo živo biće, čovek strahuje da može biti fizički ugrožen, napadom na njegovo telo, zatim strahuje da može biti povređen atakom na njegovo dostojanstvo, na njegovo duhovno biće, takođe i da može biti emotivno ranjen. Strahuje i za stečeni status u društvu. Otuda strah kod čoveka, u susretu s nepoznatim čovekom, fizički, duhovno i intelektualno jačim od njega. Tako je dok se s njim ne upozna i dok se ne uveri u njegove dobre namere.

Razuman čovek ne želi da ga se ljudi boje, nego da ga poštuju.

Istorija svedoči i o strahu nerazumnih ljudi, koji zločin čine bojeći se da izgube vlast i zadobijeni status u društvu. Rimski car Irod obavešten o najavi proroka da će se u Vitlejemu roditi „car judejski”, a kad je doznao da se rodio Isus, u strahu da ne izgubi vlast koju je imao, naredi da se pogube sva deca po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj, starosti do dve godine. Po javljanju anđela Gospodnjeg, Josif je pre toga s Bogomladencem i materom njegovom izbegao u Egipat. Iroda je strah njegov ubio. Fariseji i licemeri ustaju protiv Hrista, nosioca istine, iz straha za svoj status i svoje privilegije.

Fizički jači napadaju fizički slabije; duhovno slabiji napadaju duhovno jače. Telesna snaga zavarava, duhovna snaga pobeđuje.

Po nesavršenoj prirodi svojoj čovek se plaši kako će se predstaviti s onim što jeste, što ima. Strahuje kako će biti prihvaćen u društvu. Razuman čovek svakog čoveka gleda kao jedinstvenu ličnost, vidi njegovu osobenost. Niko nije bez nekih darova, Bog nikome dužan ne ostaje. Ako neko to ne vidi, onda je problem u tome koji tako gleda. Nužno je da sam čovek zna ko je, kakve darove (talente) poseduje, koliko je u njega uloženo i šta se od njega očekuje; da zna koliko može i šta hoće, da je odlučan u onome što je u njegovoj moći.

Samopouzdanjem do pobede

Čovek savladava strah tek kada ovlada sobom. Uspinjanjem u dobrim delima, strah opada. Čovek stiče samopouzdanje i – pobeđuje strah.

Same prilike u kojima se čovek nalazi često su izvor straha. Materijalno blagostanje utiče da se čovek ležernije odnosi i bezbrižnije oseća. Siromaštvo, pak, često nelagodu stvara i podstiče strah od mogućeg ishoda na životnom putu. Tek kada čovek počne da savladava prilike u kojima se nalazi i kroz koje prolazi, strah s njega opada.

InfoPuls-podeljeno sa ⮕ IZVOR

#Strah #borba

POVEZANI ČLANCI

Najnovija ažuriranja